Učenici banjalučke Poljoprivredne škole uz učenje i druženje tegle napunili zimnicom

Paradajz sos, šarena salata, rezana paprika, kiseli krastavci ili sok od jabuke samo su neki od proizvoda koji su i ove godine ispunili police magacina banjalučke Poljoprivredne škole, a koje su pripremile vrijedne ruke učenika i profesora ove škole.

Po pristupačnim cijenama, domaće proizvode koje su mjesecima ranije uzgajali učenici, a zatim ih spremili u tegle i napravili od njih zimnicu, svi zainteresovani građani mogu kupiti svakog radnog dana u magacinu Poljoprivredne škole u periodu od sedam do 15 časova.

Nemanja Jelić, profesor praktične nastave kaže da je proizvodnja pod budnim okom petnaestak inženjera agro i prehrambene struke koji kontrolišu sve od sjemena do konačnog proizvoda u flaši ili tegli.

– Proizvod je zdravstveno-higijenski ispravan. Kupci stvarno mogu očekivati kvalitetan proizvod, a kupaca ima – priča Jelić i dodaje da u zemljama Evropske unije, pa i u ne tako dalekoj Sloveniji, gradovi daju besplatne štandove u centru grada školama kako bi mogle plasirati i prodavati svoje proizvode.

A da i banjalučka škola ima šta pokazati, svjedoče razni i brojni proizvodi. Osim prerade voća i povrća i pravljenja sokova, likera i zimnica, učenici u maloj pekarskoj radionici prave peciva koja se služe u kantini škole. Takođe, imaju i malu siranu.

– Proizvodnju sira radimo u zimskom periodu. Imamo četiri vrste sira: polutvrdi sir, sir za pitu, sir za mazanje i radili smo mocarelu. Imamo odličnu saradnju sa Tehnološkim fakultetom iz Banjaluke, a imamo saradnju i sa Zemljoradničkom zadrugom Livač, tako da pomoću njih imamo posjete ljudi iz Italije prilikom proizvodnje sira – priča Jelić.

Prošle godine napravili su i kraft pivo “Maturant”, a prema riječima profesora od koga je i potekla ideja, pivo je solidnog kvaliteta.

Bojan Bakal, direktor Poljoprivredne škole Banjaluka, ističe da su oni, kao obrazovna ustanova, imali cilj i zadatak da učenicima obezbijede što kvalitetniju praktičnu nastavu i da učenici znanje stečeno kroz teoriju primijene i u praksi.

– Vođeni tom politikom uspjeli smo jedan dio radionica da osavremenimo, da povećamo kapacitete i želja nam je bila od samog početka da sve ono što proizvedemo u našim plastenicima, što naši agrotehničari proizvedu kao sirovinu, poslije naši prehrambeni tehničari prerade u sklopu praktične nastave i da imamo finalni proizvod. U tome smo uspjeli. Oko 90 odsto te sirovine mi preradimo i to nam je cilj bio od samog starta – kaže Bakal.

Učenici na ovaj način mogu da vide kompletan proces rada, pa tako na primjer, prilikom cijeđenja soka, vide sve korake od pranja i pripreme voća za mljevenje, presanja, punjenja u ambalaže do pasterizacije.

– Od onog što nam je dala jabuka ili to voće koje prerađujemo, kvalitet, vitamine i minerale, mi to možemo pretvoriti u sok, odnosno u kvalitetan proizvod. Sve ono što se može od voća i povrća preraditi, mi nastojimo da to radimo u sklopu naše radionice – kaže Bakal.

Prema njegovim riječima, banjalučka Poljoprivredna škola nudi mogućnost građanima da donesu svoje voće, a da kući ponesu sok pun vitamina.

Dio novca koji učenici zarade prodajom proizvoda usmjerava se na aktivnosti učenika, odnosno na posjete sajmovima ili na besplatne obroke u kantini škole.

– Svakako, jedan dio od tih sredstava koristimo za kupovinu repromaterijala da možemo dalje vršiti preradu i ostalo – priča Bakal.

Kada je riječ o planovima za budućnost, Bakal ističe da im je cilj povećati plasteničku proizvodnju i obnoviti plastenike.

– Mi pokušavamo da pratimo trendove, odnosno da kroz određene projekte nabavimo nove mašine. Želimo napraviti jednu noviju radionicu ili da saniramo postojeću za preradu voća i povrća gdje bismo dio posla automatizovali – navodi on.

Iako još uvijek ima đaka koji žele da rade i uče, profesor Jelić kaže da danas djeca hoće malo rade, a da imaju dosta komfora u životu, u radu, u poslu i da imaju dosta slobodnog vremena i velike plate. Njegove želje su da Poljoprivredna škola u budućnosti ima još više đaka, da među njima bude više zainteresovane djece i da nadležno ministarstvo i zajednica imaju više sluha za njih.

– Roditelji sami utiču na djecu i sklanjaju ih od motike, od njive, od polja, od plastenika. Djeca su danas drugačija nego što su bila – kaže iskreno profesor Jelić, prenose Nezavisne.