Zatvorene izborne liste, DA ILI NE?

Kako je u BiH obično sve na pola, tako ni izborne liste nisu izuzetak. Poluzatvorene ili poluotvorene (u zavisnosti od toga kakve su vam preferencije), nakon izmjena Izbornog zakona, kako se na prvu čini, malo više da naginju ka zatvorenosti. Da li je to stvarno tako?

Za početak, da utvrdimo novo pravilo. Birači će, na lokalnim izborima koji slijede, moći da glasaju najmanje za jednog, a najviše za tri kandidata sa jedne izborne liste. U slučaju da su neupućeni, neodlučni ili nasamareni, pa dodaju još jedan ili više „iksića“, njihov glas će biti preusmjeren političkoj partiji, što će, posljedično, ići u korist prvorangiranim kandidatima.

Naši sagovornici su saglasni da ovakav korak ne mora nužno značiti i put ka zatvorenim izbornim listama, ali im se mišljenja donekle razilaze oko toga da li bismo uopšte trebali na taj put.

Zatvorene liste – da ili ne?

-Mi smo uvijek imali poluzatvorene ili poluotvorene liste, s tim da smo mogli dati preferencija onoliko koliko je kandidata na listi određene političke partije. Sada su omogućene tri preferencije. Može se reći da se polako zatvara lista, mada, ipak možemo izabrati tri kandidata, a možemo i samo stranci da damo glas. Ono što može predstavljati problem jeste činjenica da, ukoliko bi bile četiri preferencije na glasačkom listiću, one se ne bi računale za te kandidate koji su ih dobili, nego bi stranci ostao glas – kaže predsjednik Strateškog odbora Koalicije “Pod lupom” Vehid Šehić.

I tu, kaže, dolazimo da raznih mahinacija, u čemu su se domaći političari već oprobali i usavršili.

-Birači mogu da dobiju uputstvo da stave četiri ili pet preferencija, kako bi, u tom slučaju, samo stranka dobila glas. Problem je što većini političkih subjekata nije stalo do toga da izbori budu pošteni, nego se uvijek pokušava ispoštovati lista, onako kako je to napravio politički subjekt. Moram reći da su političke partije još 2006. godine, a da napomenem da je preferencija prvi put primjenjena na lokalnim izborima 2004. godine, pokušale da vrate zatvorene liste. Težnja je bila da u predstavnička tijela uđu oni kandidati u koje rukovodstvo stranke ima 100 odsto povjerenja – prisjeća se Šehić.

Preletači

Kaže da novopečene izmjene Izbornog zakona, ne bi odmah ocijenio kao negativne.

-Ovo je nešto što će ubrzati proces utvrđivanja rezultata izbora. Evropski standard je da liste budu otvorene i da mandat pripada izabranim kandidatima, a ne strankama. Ipak, i to se vrlo često zloupotrebljava, pa imamo tzv. preletače, s obzirom na to da su kod nas izbori veliki biznis. Nemoralno je društvo, nemoralno je ponašanje političara, pa nas ništa i ne smije iznenaditi – kaže on.

Zaključuje i naglašava da je uvijek protiv zatvorenih lista, jer glasačima treba ostaviti mogućnost da izaberu kandidate u koje povjerenje imaju oni, a ne rukovodstvo stranke.

-Uvijek je želja političkih stranaka bila da se zatvore liste. Oni teže da prođu oni kandidati koji su prvi, drugi, treći, četvrti, peti… , jer su to najodaniji ljudi rukovodstvu – naglašava on.

Politička analitičarka Ivana Marić kaže da je za otvorene liste, ali u uslovima razvijene demokratije, što u BiH – nije slučaj.

-Imamo mnoštvo izbornih prevara, građani nisu toliko vješti u glasanju, pa se to zloupotrebljava. Otvara se mogućnost da se nakon izbora prepravljaju preferencije građana i dok ne uvedemo elektronsko glasanje na svim biralištima, ne vidim neku veliku svrhu otvorenih listi. Ima mnogo svjedočenja o tome da se birači i posmatrači stranaka nakon zatvaranja birališta podijele i da svako unutar svoje stranke određuje preferencije onako kako žele brojači, a ne birači – tvrdi ona.

Skeniranje bi, kaže, moglo stati u kraj izbornim prevarama i tzv. doiksavanju.

-Međutim, za ovih pet, šest opština, gdje su to uveli, košta oko milion KM. A, koliko ima biračkih mjesta? To je vrlo skup proces. A pitanje je koliko će trebati strankama da se snađu sa hakovanjem, pa do to i onlajn mijenjaju – kaže Marićeva.

Izborni prag

Otvorene liste su, kao što je dobro poznato, otvorile i više mogućnosti tzv. preletačima. Tako su neki promijenili i do četiri, pet stranačkih dresova. Da li bi se ta pojava iskorijenila sa zatvorenim listama?

–Preletači nas skupo koštaju. Tu trebaju građani da odigraju ključnu ulogu. Brojni su političari koji mijenjaju nekoliko stranaka i to ne ideološki bliskih, i onda je pitanje šta navodi građane da glasaju za te ljude? Ako su promijenili pet partnera, znači da se tim osobama ne može vjerovati. Ako imamo zatvorene liste, onda to jeste glas strankama, ali teško je odrediti koliko je prelijetanje do kandidata, a koliko do stranke. Vidjeli smo i neke kandidate koji su bili jaki, dok su bili u jednoj stranci, a kada napuste tu stranku, izgube i tu moć. Mislim da se treba povećati izborni prag bar na pet odsto, jer su male stranke te koje imaju najviše preletača i nanose najviše štete svojim ucjenama i nezasluženim dobijanjem funkcija – kaže ona.

Zaključuje da je, u ovakvim okolnostima, opredjeljena za zatvorene liste.

-Imali bismo manje preletača, veću zastupljenost manje zastupljenog pola. Bilo bi manje izbornih prevara, lakše i brže bismo dobijali izborne rezultate. Ukoliko bismo imali sistem elektronskog glasanja, onda sam za otvorene liste – ističe Marićeva, prenosi Srpskainfo.