Porodica Bjelajac sa Banije: Tri generacije u dva kontejnera (FOTO)

Majske Poljane 21.01.2023. – Banija. Ovdje se samo tužne priče ispričati mogu. I tako je to ovdje godinama. Od zemljotresa je još tužnije. Treću zimu, narod u Majskim Poljanam, zimuje u kontejnerima. Bez krova nad glavom. U neuslovnim objektima. Iz dana u dan stanje je sve teže, kaže nam to Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline i predsjednica Udruženja “Ljudi za ljude”, dok sed vozimo ka Majskim Poljanama, do porodice Bjelajac.

– Ovdje su u dva kontjenera bile smještene tri generacije porodice Bjelajac. Bez mokrog čvora, šestero u dva kontejneru. Patnja. Narod se ovdje baš napatio. I to još uvijek traje – kaže Branka.

Na mjestu gdje je nekada bio kućni prag, dočekala nas je Mira Bjelajac. Na licu joj tuga. Ipak obradovala se vidjevši nas, jer kaže, to je znak da nisu baš svi zaboravili Majske Poljane. Da nisu baš svi zaboravili Baniju. Na početku prisjeća se tog kobnog 29. decembra 2020. godine kada je razorni zemljotres rušio sve pred sobom.

– Neću to nikada zaboraviti. To ostaje vječito u sjećanju. Taj trenutak. Bijeg iz kuće i rušenje. Mi izlazimo a kuća pada za nama. To se ne zaboravlja – sa uzdahom zbori Mira.

– Dva dana, nakon zemljotresa, dobili smo kontejner. To nas je spasilo da ne spavamo u autu. Naime, ja i suprug smo spavali u autu, a sin snaha i djeca su se privremeno smjestili kod prijatelja u dvorišnoj zgradi. Na betonu. Na dušecima. Primili su ih jer nisu imali gdje – govori Mira stegnutog grla, jer su uspomene na te dane još svježe.

– Kontejner nam je stigao kao spas. Bilo je puno udaobnije nego u autu. Jeste ono da je ljeto vruće, a zimi hladno, ali gledajte, mi smo sretni da imamo i to. Da nije bilo ovih kontejnera i organizacije “Ljudi za ljude”, ja ne znam šta bi mi ovdje. Da nije bio Branke. Ja stvarno ne znam šta bismo, da nije bilo Branke. Pa da nje nije bilo, mi ne bismo ni dobili ta dva kontejnera. Ipak bilo je teško, nas šest u dva kontejnera. Tri generacije. Patnja. Živa – suza kvasi oko, dok se se grlo steže  Miri Bjelajac.

Priču nastavlja Branka Bakšić Mitić, koja je prva priskočila u pomoć, ne samo porodici Bjelajac, već svima ovdje, u Majskim Poljanama.

Porodica Bjelajac dijeli sudbinu skoro svih porodica ovdje u Majskim Poljanama. Kad se samo sjetim da su pola godine, imali samo poljski wc, bez sanitarnog čvora, da bi, u kontaktu sa nama, Sindikat penzionera grada Zagreba, kupio sanitarni kontejner da bi se mogli istuširati. Ovdje su kao što vidite napravili jednu pomoćnu sobicu, od svoga novca, rade unuk i sin, materijal je iz donacija zahvaljujući organizaciji “Ljudi za ljude”, a majstore su sami platili.” kaže Branka Bakšić Mitić podsjećajući da su na Baniju stigla 274 kontejnera iz privatnih donacija.

– Sve je to došlo preko organizacije Ljudi za ljude. Sada pravimo kuće. Napravili smo ovdje tri drvene kuće, pet je napravljeno kao donacija grada Beograda, jedna je privatna donacija iz Novog Sada, sve skupa na području grada Glina, mi smo došli do nekih sedamdesetak kuća, što drvenih, što montažnih, što zelenih. Sve iz privatnih donacija – Kaže Branka Bakšić Mitić, podsjećajući da je država potpuno zakazala ovdje.

– Za dvije godine, na Baniji, država je napravila samo šest kuća. Ne znam šta se desilo, ali čini se da su svi digli ruke od obnove. Ljudi ovdje dižu svoje kuće po treći put. Ali ljudi uglavnom ne odlaze odavde. I to je ono što je jedino dobro –  kaže Branka.

U Majske Poljane stigla je i delegacija Udruženja “Mozaik Prijateljstva” na čeku sa Irinom Subašić. Kaže nam da su se željeli još jednom sami uvjeriti kakvo je stanje, podsjećajući da se pozivom na broj 1415, u cijeloj Republici Srpskoj, može donirati 1 KM narodu Banije.

– Mi smo zaista potreseni onim što smo vidjeli ovdje, onim što smo ovdje doživjeli. Sa koje god strane da sve ovo sagledate, ovakav život naprosto nije normalan. I nije normalno da se nakon toliko vremena, jako mali broj kuća obnovio. Izgradio. Stoga smo došli ovdje, sve sa ciljem da svi zajedno, građani Banjaluke i Republike Srpske, da napravimo jednu, dvije, pa nadam se i tri kuće, svi zajedno. Stoga bih još jednom pozvala sve, da pozovu 1415, kako bismo skupili sredstva za gradnju kao što sam rekla, bar jedne, a ja se nadam čak i tri kuće – kaže Irina Subašić.

– Lijepa je ovo akcija – kaže na kraju Branka Bakšić Mitić zahvalivši Banjaluci i Banjalučanima, na svemu, što su imali empatiju prema narodu na Baniji, narodu ovdje u Glini i u Majskim Poljanama kojeg su svi osim Banjaluke i Banjalučana, izgleda zaboravili.