Baštovanka Milka Tamamović za BLink: Hranu možete proizvesti i na balkonu, terasi ili krovu zgrade (FOTO)

Milka Tamamović bavi se uzgojem voća i povrća. U Banjaluci je ova baštovanka uspjela uspješno uzgojiti i egzotične biljke kao što su bamija, lufa tikva, papaja, duge špageta mahune, kupusi neuobičajeni za naše prostore…

Milka je takođe predsjednica Udruženja Gradske bašte. Sa njom smo razgovarali upravo o  domaćoj hrani, bio uzgoju, baštovanstvu i zdravlju.

Koliko je važan projekat Gradske bašte za Banjaluku i okolinu?

Važan je za  građane ovog  grada koji žele da žive  kvalitetnijim i zdravijim životom. Daje im priliku da, nedaleko od samog centra grada, borave u  zelenoj oazi punoj prirodnog, zdravog života. Takođe da se druže, uče, rade, raduju se, tuguju i druguju sa ljudima sličnih opredjeljenja i  razmišljanja.

To je mjesto  gdje se na otvorenom prostoru uz laganu fizičku aktivnost, opušta i oslobađanja od stresa  svakodnevnog života. Na ulazu u Gradsku baštu u susretu sa  našim biljkama, baštama i baštovanima sav umor i teret dnevnih obaveza nestaje. Umorno lice dobije vesele konture, oči zasijaju i radost obuzme dušu i tijelo.

Važno je da građani postanu svjesni  zajedništva uzajamne povezanti čovjeka i prirode. Gradski život, obaveze, trka, buka, zagađenje, beton, plastika, asfalt od nas pravi bio robote, konzumente, potrošače i zagađivače. Postajemo sve napetiji, sve češće  preumorni za svoje porodice i djecu posebno. Mi se ustvari predajemo tom nekom irealnom svijetu. Lažna, vrijednost preuzima urbanog čovjeka.

Stil savremenog života je postao brend, šminka, lažne usne, vještačke trepavice, sjajni automobili, vještačka hrana, poza i slika za fejsbuk. Zaboravljamo prirodu, vodu, vazduh,  ljubav, radost, prijateljstvo, drugarstvo i saradnju.

[foogallery id=”18492”]

Gradske bašte su odlučile da ponude nešto drugo?

Ova mala zajednica je poželjela mijenjati stil života u gradu. Jednostavno sat-dva teretane zamjenili su radom u bašti, solarijum sa sunčanjem u prirodi, antidepresive mijenjaju zagrljajem, osmjehom i kontaktom sa  zemljom i biljkama.

Mi mijenjamo svoje živote i već četiri sezone ovdje u gradu proizvodimo, radost za dušu, a hranu za tijelo nas i naših porodica. Mala smo grupa ali lagano rastemo, širimo infekciju ljubavi prema prirodi i njenim vrijednostima, učimo o njenim resursima, čuvamo ih  i koristimo  samo onoliko koliko nam treba, sav visak vraćamo prirodi.

Često nosimo neke teške kante sa poklopcima, pune kese iz naših stanova. Možda smo nekome čudni ali mi ne opterećujemo gradske komunalne službe našim kućnim biootpadom, sve to nosimo u  naše bašte i pravimo svoja đubriva, ne koristimo hemijska.

Često beremo cvijeće, gljive i u prirodu odnosimo i rasijavamo sjemena divljeg voća i cvijeća, i ljekobilja koje želimo sresti tamo narednih  godina.

Svoja znanja nesebično dijelimo sa svima koji žele da nam se  pridruže. Godine, zanimanje, znanje,  radna sposobnost nisu ograničavajući faktor samo dobru volju treba ponijeti, sve ostalo već imamo.

Šta je potrebno da bi se čovjek ozbiljnije posvetio uzgojem povrća i voća i koliko je naše podneblje plodno?

Dobra volja, ona je najbitnija. Naše podneblje je blagodatno za uzgoj velikog broja voćnih i povrtlarskih kultura. Svaka zemlja je dobra ako smo  vješti pomoći joj da postane plodna i da prilagodimo kulture uslovima mikoro klimatskog područja kojem pripadamo.

Svaka kultura ima svoje zahtjeve i  potrebe, a svako tlo ima svoje prednosti i mane. Spojimo prednosti i kompatibilnosti da  bi izbjegli nedostatke i mane i sve se savršeno sklopi u harmoničnu zajednicu koja daje kvalitetan urod.

Zašto  da  gajimo banane kad nemamo vječno ljeto kao u Africi,  ali mi zato možemo da gajimo šljive, trešnje, jabuke, kruške, jagode, maline, kupine o kojima oni tamo sanjaju više nego mi o bananama.

Zašto je toliko važno da uzgajamo domaću hranu?

Domaća  proizvodnja hrane ustvari hrani našeg seljaka i potrošač svoj novac daje našem proizvođaču. Novac ostaje u našoj zemlji, troškovi transporta iz našeg okruženja su niži  nego iz  uvoza.

Kvalitet domaće hrane je bolji, jer hrana svježija dolazi do potrošača. Nema dodatnih hemijskih tretiranja i zračenja i dugih čekanja na graničnim prelazima. Smanjuje se mogućnost prenosa infekcija, bolesti nepoželjnih  biljnih i životinjskih vrsta , Sve češće smo svjedoci invazije insekata za  koje nemamo prirodne neprijatelje, a oni nemilosrdno uništavaju naše zasade i prenose bolesti.

Domaći proizvod je velika vrijednost za svaku zajednicu ili državu, samo to očito nije u intersu globalnih kreatora  ekonomskih prilika u svijetu i kod  nas. Postajemo potpuno ovisni o globalnim pijacama, dok naša zemlja zarasta  u korov, a seljak pakuje  kofere i odlazi u grad.

Voljela  bih da naše kreatore  ekonomskih  prilika nešto probudi iz globalnog sna, prije nego bude  prekasno i zaista nepopravljivo postanemo tržiste za trećerazredne prehranbene robe.

Šta pojedinac može da uradi?

Da sami  počnemo proizvoditi  hranu gdje god to  možemo i koliko možemo, prije svega  zbog svog zdravlja svoje porodice, a posebno djece.

Hranu možete proizvesti  bilo  gdje u dvoristu  kuće, zgrade, u svom okruženju bližem ili daljem, u nekom svom zaboravljenom selu. Okrčite (očistite)  voćnjake oni će rađati i kad  niste  tu  svaki dan. Posadite ono sto  je tradicinalno tu lako gajeno: pasulj, žita, repa, cikla,mrkva, blitva… Sve to  može da se obiđe i u 15 dana jednom pa i rjeđe, nije to teško ako se radi sve u pravo vrijeme.

Ako ništa od tog nemate, gajite na balkonu, terasi, krovu zgrade, bolje da gajite cvijeće i bašte nego da se stresirate pričama o skupoći, nestašicama o politici i strankama.

Kupite zemlju i koju kesicu  sjemena i započnite svoju bašticu  na prozoru dnevne sobe. Ako ni to nije moguće dođite do nas u Gradsku baštu,  i vidjećete da života zaista postaje ljepši, veseliji i kvalitetniji.

Šta posebno volite spremiti za jelo i zašto?

Najdraža hrana je mi je ona tek ubrana. Salata, rukola, paradajz, krastavac, paprika… Često pravimo zajednički doručak u bašti, to je naš  najljepši  ritual. Rano kada dođemo u baštu, svako ponese šta voli: ljevušu, pitu, kolač, sir, jaje… i kako ko dolazi sve stavlja na sto, onda svako u svojoj bašti ubere šta mu je prispjelo. Zatim slijedi aranžiranje stola i najljepši mogući doručak!