BRKOVI za BLINK povodom jubileja benda: Ovo je naših prvih 20 godina i ne mislimo stati!

Poznati pank folk velnes sastav “Brkovi” ove godine proslavlja 20 godina postojanja i rada na sceni.

Članovi ove grupe često za sebe kažu da su imali skromne početke te da niko od njih nije očekivao da će za 20 godina preći na hiljade kilometara i obići sve gradove u regionu.

Rođendanska turneja “Brkova” će, između ostalih gradova, na svojoj mapi imati i Banjaluku. Tim povodom, u razgovoru za portal “Blink”, basista benda Tomislav Kalousek Tomac govori o najavljenom koncertu, počecima “Brkova”, snimanju albuma, ali i najvećim izazovima s kojima se bend susreo za dvije decenije rada.

BLINK: Bend “Brkovi” ove godine proslavlja jubilej od 20 godina postojanja. Da li ste očekivali da će priča sa “Brkovima” trajati dvije decenije?

TOMAC: Naravno da nismo. Očekivali smo zapravo vrlo malo, da nastupimo par puta godišnje u Zagrebu i možda još u kojem gradu u Hrvatskoj. Nisam se nadao ni da ćemo preći granicu države, a kamoli da ću doživjeti da nastupamo često u Srbiji, BiH, Sloveniji, pa čak i u Bugarskoj. Nisam se nadao ni velikim open-air koncertima. Klub od 300 ljudi mi je u to doba bio pojam uspjeha. Mislim, i danas mi je draga klupska svirka, ali u to doba nisam mislio da možemo dogurati dalje od nekog srednje malog kluba, i to ugodno popunjenog, a ne rasprodanog.

BLINK: Biografija kaže da se sve pokrenulo te davne 2004. godine. Šta je tada bio najveći izazov za bend?

TOMAC: Najveći izazov je bio da se ne raspadnemo u pomanjkanju opipljivih rezultata. Dugo smo bili bez ikakvog izdanja. Odgađali smo odlazak u studio iz nekog danas nama neshvatljivog razloga. Mislili smo da nećemo znati dobro snimiti naše pjesme. Postojao je neki interes u Zagrebu za naš bend, ali to je sve bilo slabo dok krajem 2009. nismo snimili “punkfolkwellness”. Onda je sve krenulo.

BLINK: Da li su “Brkovi” sazreli za ovih 20 godina? Kako danas gledate na te početke, i da li postoji nešto što biste promijenili?

TOMAC: Apsolutno jesmo. Odsvirali smo na kraju krajeva oko 500 koncerata. Godine i godine touringa nauče te puno. Nađeš se u puno situacija iz kojih izvlačiš životne lekcije. Da li bih nešto promijenio? Teško mi je odgovarati u kondicionalu. Vjerojatno ne bih, jer ne bih puno naučio da sam znao sve u startu. Mora postojati neka krivulja učenja. Tako je u sportu, tako je u svemu.

BLINK: Da krećete sada sve ispočetka, a sa iskustvom koje imate, da li bi put Brkova bio teži ili lakši?

TOMAC: Pa, ja mislim da je put bio onakav kakvi smo bili mi u tom trenutku. Nije nama bilo nešto osobito teško. Jednostavno smo rasli polako. Nismo se mi patili ni dok smo bili manji bend. Jednostavno smo svirali manje koncerte, ali smo, radeći to, uživali jednako i tada i sada. Promijenilo se to što smo u to doba svi imali neke dnevne poslove, a svirali smo vikendom. Sada nam je ovo primarni posao.

BLINK: Za sve ove godine trajanja benda obišli ste brojne gradove u regionu. Pamtite li neke zanimljive anegdote s ovih putovanja i susreta s publikom? Koliko je tu bilo lijepih, a koliko ružnih stvari?

TOMAC: Bilo je svega. Većinom su to lijepe uspomene. Ružnih stvari je srećom bilo vrlo malo i svode se na preduga čekanja na granicama i poneke gužve na autoputu. Ponekad je teško dan za danom zabavljati publiku, bez adekvatnog odmora. Koncerti nam preko ljeta znaju biti tako posloženi da samo putujemo između država i gradova, najedemo se na brzaka, malo odmaramo i onda sviramo i opet premalo odmaramo, a sutra moramo to sve ponoviti. Nitko nam tu ne može pomoći. Takav je posao. Jedino ako netko tko ovo čita ima helikopter i htio bi nas voziti. To bi nam pomoglo.

BLINK: Vi ste na neki način u samom osnivanju benda uhvatili prvi talas ekspanzije društvenih mreža te na taj način, za razliku od starijih bendova, došli brže do regionalne publike. Da li po vama taj recept može da se primijeni i danas, ili bendovi koji se sada osnivaju treba da traže neki drugi put kojim će se probijati? 

TOMAC: Jesmo, ali bili smo posve nesvjesni toga. Dok smo mi shvatili značaj YouTubea, bili smo već na trećem albumu, kojeg smo htjeli uploadati sami, ali nas je netko preduhitrio, ukrao nam ga sa servera (nije trebao biti veliki haker za to jer se uopće nismo štitili) i okačio ga na svoj kanal. Nismo mi u početku znali da će društvene mreže odigrati toliku ulogu. Sjećam se kad mi je Šemso rekao da je otvorio Facebook stranicu za bend, znam da sam znao da Facebook postoji, ali nisam bio posve siguran što je to. Također, sjećam se da smo otkrili da je prije izdavanja prvog albuma netko okačio jedan naš nastup na YouTube i da je imao preko tisuću pregleda. To nam je bilo bizarno. Nismo mogli shvatiti tko su bili ti ljudi koji to gledaju, jer je na samom nastupu bilo možda 200 ljudi. Odakle su čuli za nas? Pa mi ni nemamo album? Što se tiče savjeta za druge, mislim da tu ne postoji univerzalni savjet i pravilo. Svatko ima svoj put. Nekome će pomoći jedno sredstvo, drugome neće.

BLINK: Bend ste koji svoje albume objavljuje samostalno, bez posredništva izdavačkih kuća. Smatrate da vam promocija izdavačkih kuća uopšte nije potrebna, te svu promociju radite sami. Koliko je ovo izazovan posao i na vašem primjeru se postavlja pitanje, da li su bendovima danas uopšte potrebne izdavačke kuće?

TOMAC: Vjeruj mi da do danas nisam shvatio koja je korist izdavačkih kuća u ovom stoljeću. U neka stara doba, bile su neizostavne, ali puno toga se promijenilo. Otkako možeš biti sam svoj izdavač, njihova korist za izvođače bi bila da su financijeri nekih skupih projekata, kao što su snimanja albuma i spotova. Mi se snalazimo bez njih i ništa nam ne fali.

BLINK: Iza vas su brojni legendarni koncerti. Jedan od takvih se upravo priprema i u Banjaluci. Šta može publika da očekuje na najavljenom nastupu na Kastelu?

TOMAC: Pa ovo će biti presjek naše karijere i vjerojatno najduži koncert koji smo održali u Banjaluci. Svirat ćemo pjesme sa svih naših albuma. Željeli smo da imamo i najveću binu i najbolje moguće ozvučenje, i oko toga smo se potrudili, da to bude pravi audiovizualni spektakl. Ne možemo baš biti Rammstein u tom smislu, ali trudimo se.

BLINK: U Banjaluci ste rado viđeni gosti. Da li su dolasci u grad na Vrbasu stvorili neka prijateljstva i po čemu vi najviše pamtite Banjaluku?

TOMAC: Naš je gitarista Igor Paspalj iz Banjaluke. Tako da smo jednom petinom i banjalučki bend. Naravno da su česti posjeti stvorili mnoga prijateljstva u tom gradu. Redovito svratimo po pite kad smo u prolazu, stanemo nekad i na ćevape. Znamo puno ljudi u gradu i okolici. Nedavno smo se prvi put okupali u Vrbasu. Što se tiče prve asocijacije, Banjaluku najviše pamtim po drvoredima koji krase one aleje u centru i oko njega.

BLINK: Kakvi su vam naredni planovi? Možemo li s pravom reći da je ovo tek prvih 20 godina “Brkova”?

TOMAC: Planovi su nastaviti ovim smjerom, ali bolje i jače. Možemo reći da je ovo prvih 20 godina jer ne mislimo stati. Ne znamo ništa bolje raditi, na kraju krajeva.

BLINK: Za kraj, kakvu poruku imate za publiku u Banjaluci koja s nestrpljenjem iščekuje vaš koncert?

TOMAC: Dođite da se zabavimo i veselimo. Mi ćemo dati sve od sebe da zabavimo i vas i sebe. Osim toga, stvarno imam osjećaj da će ovo biti koncert za pamćenje.

Brkovi će nastupiti u Banjaluci na tvrđavi Kastel 16. avgusta u 21 čas.

Ulaznice za ovaj koncert su u prodaji na www.gigstix.ba, a od 2. avgusta i na Trgu Krajine.