BUDUĆNOST IMPLANTATA Banjalučki istraživači objavili rad u prestižnom naučnom časopisu

Mladi banjalučki istraživači Mladen Veletić i Mitar Simić objavili rad su u jednom od najprestižnijih časopisa u kojem predviđaju i opisuju budućnosti medicinskih implantata koji imaju sposobnost da osjete i komuniciraju kako bi nas upozorili na probleme unutar tijela!

Ko su Dr. Mladen Veletić i Dr. Mitar Simić ?

Dr. Mladen Veletić – je najmlađi doktor nauka u istoriji ETF-a Univerziteta u Banjaluci. Mladen danas radi kao istraživač u Interventnom centru, Univerzitetska bolnica u Oslu. Takođe je naučnik istraživač na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije (NTNU) i ima afilijaciju sa Univerziteta u Banjaluci.

Dr. Mitar Simić – je docent na ETF Univerziteta u Banjaluci i laureat prve nagrade “Dr Zoran Đinđić” za mladog naučnika i istraživača. Nagrađen je za izuzetne rezultate u oblasti nauke i istraživanja. Istraživanja na fakultetu na kojima učestvuje vezana su za otkrića u oblasti elektronike i kombinaciju klasične elektronike sa novim tehnologijama.

Ovu vijest objavio je Edhem Čustović, čovjek rodom iz Tuzle  sa adresom u Australiji. Autor je nekoliko inovacija, a jedna od njih doprinijela je smanjenju stope smrtnosti australskih beba.

Senzori, implantata i budućnost medicine ?

Zbog starenja ljudske populacije i povećanog broja hirurških zahvata koji se izvode, svake godine se ugrađuje sve veći broj biomedicinskih uređaja. Iako su prednosti implantata značajne, postoje rizici od stranih materijala u tijelu koji mogu dovesti do komplikacija koje mogu ostati neotkrivene sve dok učinjena šteta ne postane nepovratna.

Kako bi se riješio ovaj izazov, napredak u implantabilnim senzorima može omogućiti rano otkrivanje čak i manjih promjena na implantatima ili okolnim tkivima i pružiti rane znakove za intervenciju. Stoga će integracija senzora s implantatima omogućiti praćenje u realnom vremenu i dovesti do poboljšanja funkcije implantata.

Integracija senzora je uglavnom primijenjena na kardiovaskularne, neuralne i ortopedske implantate, a napredak u kombinovanim uređajima za implantat-senzor je značajan, ali još uvijek postoje potrebe koje treba riješiti. Implantati koji integriraju senzor su još uvijek u povojima; međutim, neki su već stigli do klinike. Uz interdisciplinarni pristup, ovi uređaji za integraciju senzora postaće efikasniji, pružajući jasne puteve do kliničkog prijevoda u budućnosti.