Djeca sve više gojazna, a sve manje fizički aktivna

Ljekari Instituta Dr Milan Jovanović Batut upozoravaju da problemi sa povišenom tjelesnom težinom ili gojaznost sve više hvataju maha među djecom u Srbiji i da se iz godine u godinu povećava broj djece koja imaju ovaj problem, dok se bilježi pad broja djece koja su fizički aktivna.

Specijalista higijene i subspecijalista dijetoterapije dr Snežana Dejanović je rekla da rezultati posljednjeg istraživanja ispitivanja zdravlja stanovništva Srbiji pokazuju da postoji trend porasta broja djece sa gojaznošću i prekomernom tjelesnom masom.

-Rezultati najnovijeg istraživanja, koje je rađeno 2019. godine, pokazuju da je procenat djece sa gojaznošću u uzrastu od sedam do 14 godina 10,5 odsto, dok je isti procenat 2013. i 2006. godine bio 4,9 odsto, odnosno 2,6 odsto – rekla je ona.

Doktorka objašnjava da na gojaznost utiču kako genetski tako i epigenetski (spoljni ) poremećaji.

-Gojaznost kod djece može da se javi i u sklopu endokrinih metaboličkih bolesti, bolesti centralnog nervnog sistema, kao posljedica upotrebe nekih lijekova za liječenje osnovne bolesti. Međutim, genetski poremećaji odgovorni su za tek nekih pet posto od ukupne gojaznosti kod djece i to teških oblika gojaznosti u ranom djetinjstvu. Dok sekundarna gojaznost izazvana ovim bolestima ili atrogena gojaznost čini nekih tri do pet posto svih slučajeva gojaznosti – objašnjava Dejanović.

Kako dolazi do gojaznosti

Kako je istakla, dominantni faktori koji utiču na pojavu gojaznosti su nepravilan način ishrane i nedovoljno kretanje.

-Prekomjeran unos hrane bogate mastima, od ranog djetinjstva, namirnica sa visokim sadržajem šećera, sa jedne strane, a sa druge strane, nedovoljna fizička aktivnost, dovode do tog energetskog disbalansa u smislu energetskog suficita. Taj energetski suficit se deponuje u vidu masnog tkiva. Uvećano, prekomjerno i disfunkcionalno masno tkivo je odgovorno za sve komplikacije gojaznosti u dječjem uzrastu – rekla je ona.

Dejanović dodaje da sa preventivom treba početi što ranije i da je porodično okruženje baza zdravog života jednog djeteta.

-Smatra se da je vjerovatnoća pojave gojaznosti kod djece ukoliko su oba roditelja gojazna oko 80 odsto. Porodica je to primarno mjesto gdje se formiraju pravilne navike u ishrani. Kasnije tu ulogu preuzimaju institucije – navela je doktorka.

Može da se razvoje tip 2 dijabetesa

Dodaje da, ukoliko se ne promijene navike u ishrani, postoji mogućnost da se razvije dijabetes tipa 2 u ranijem životnom periodu.

-Ovaj vid dijabetesa nije bio karakterističan u prethodnim decenijama za djecu, međutim danas predstavlja sve veći problem zdravstveni i javno zdravstveni, jer su komplikacije koje ova bolest za sobom nosi u smislu mikro i makrovaskularnih komplikacija sve češće u ranijoj životnoj dobi – naglasila je ona.

Takođe, gojaznost pored dijabetes tipa 2, kako je istakla doktorka, povećava vjerovatnoću nastanka i povišenog krvnog pritiska u djetinjstvu, nastanak hipertenzije je tri puta veći kod djece sa gojaznošću nego kod normalno uhranjene djece.

-Veliki je broj komplikacija, one su vezane i za koštano zglobni sistem i za mentalne poremećaje. Zato mi stalno insistiramo i kažemo da je veoma važno u najranijoj fazi otkriti sve poremećaje stanja uhranjenosti kod djece, gdje, recimo, i sistematski pregledi mogu da igraju veoma važnu ulogu – objašnjava ona.

Dejanović dodaje da je uvođenje zdravih obroka u školama veoma važno za pravilan razvoj i rast djece.

-Zdravi obroci ili tzv. energetsko- nutritivno izbalansirani obroci predstavljaju jedan važan mehanizam za modifikaciju nutritivnih faktora rizika koji dovode do gojaznosti. Energetsko-nutritivni obroci podrazumevaju da je njihova energetska vrijednost u potpunosti usklađena sa već definisanim normativima za odgovarajući obrok, bilo da je u pitanju doručak, prepodnevna užina, ručak ili poslijepodnevna užina, kao i da su usklađeni sa normativima vezanim za pol i uzrast djeteta – rekla je ona.

Pravilna ishrana bitna

Dejanović objašnjava da nutritivna izbalansiranost obroka podrazumeva da su u energetskoj strukturi u odgovarajućem odnosu zastupljeni svi makronutrijenti- 50 do 60 odsto složenih ugljenih hidrati, manje od 30 ili do 35 odsto u nekom većem uzrastu masti, dok ostatak energije je potrebno obezbijediti iz visoko kvalitetnih proteina.

-U normativima za ishranu učenika u osnovnim školama postoji spisak namirnica koje se preporučuje, koje se ne preporučuju u ishrani djece. Naglasila bih da je jedna preporuka da se u ishrani djece ne preporučuju zbog visokog sadržaja transmasnih kiselina sva lisnata testa, žu- žu peciva, paštete, pogačice, rol viršle, a zbog visokog sadržaja zasićenih masti, mesne prerađevine i namazi – rekla je ona.

Doktorka dodaje da se ne preporučuju gazirana i negazirana zaslađena pića i ističe da je i način pripreme hrane veoma važan.

-Ne preporučuje se ili je preporuka da se izbjegavaju ili koriste veoma retko načini pripreme, kao što su prženje hrane u dubokom ulju, pohovanje mesa, ribe, povrća – istakla je ona.

Šta su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije

Specijalista socijalne medicine doktorka Mirjana Tošić rekla je da prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) mladi uzrasta od pet do 17 godina trebalo bi da upražnjavaju svakodnevno šestdeset minuta umjerenu fizičku aktivnost.

-Takođe i prema novim preporukama SZO koje su objavljenje 2020. uz tu umjerenu fizičku aktivnost, potrebno i poželjno je da se sprovodi tri puta nedeljno intenzivnija fizička aktivnost radi jačanja mišića i kostiju. U preporukama iz 2020. dodaje se uvođenje restrikcija sedativnih aktivnosti u slobodno vrijeme. To znači da se ograničava slobodno vrijeme u provođenju ispred televizora, u igranju igrica i naravno na društvenim mrežama – rekla je ona.

Doktorka je istakla da su brojni benefit od redovne umjerene fizičke aktivnosti, ali nažalost, istraživanja na nacionalnom nivou pokazuju upravo suprotne rezultate.

-Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije iz 2019. je pokazalo veliki pad učestvovanosti fizičke aktivnosti među populacijom dece od 7 do 14 godina, ako upoređujemo sa tzv. nacionalnim reprezentativnim uzorkom iz 2013. imamo pad u fizičkoj aktivnosti sa 80 odsto na 68 odsto u 2019. Najnoviji podaci istraživanja zdravstvenog ponašanja školske djece iz 2022. čak nam govore da je samo trećina djece školskog uzrasta fizički aktivna, i to djece 11, 13, 15 godina. Češće su dječaci aktivniji, nego djevojčice. I pokazala se tendencija da djevojčice sa porastom i uzrastom imaju manje fizičke aktivnosti, pogotovo u prvom razredu srednje škole – rekla je ona.

Istakla je da postoji više intervencija koje se mogu sprovesti u školi i oko nje, a to su povećanje časova fizičke zdravstvene kulture, zatim da se formiraju i podrže sportske sekcije, ali i da se kroz portale informišu i djeca i nastavnici koliki je značaj i benefit redovne umjerene fizičke aktivnosti.

Tošić je navela da fizička aktivnost utiče na razvoj kostiju, mišića povećava se koncentracija i pažnja, pozitivan je uticaj i na kardiovaskularni sistem.

Ukoliko se na vrijeme ne krene sa fizičkom aktivnošću, Tošić objašnjava da može doći i do određenih poremećaja, kao što su ravna stopala i kriva kičma.

Dodala je da je potrebno da se poveća i broj časova fizičke kulture u školama sa četiri na pet puta nedeljno, ali je važni da i slobodno vreme djeca koriste za određene fizičke aktivnosti, a ne da vrijeme provode sjedeći, prenosi Srpskainfo.