ISTORIJSKE ZANIMLJIVOSTI Bila jednom u Banjaluci vještica Štefica

Istoričar i profesor u banjalučkoj Gimnaziji Zoran Pejašinović često na Fejsbuku objavljuje zanimljive informacije iz prošlosti Banjaluke.

Ekipi BLinka pažnju je privukla priča o Štefici Londršek, ženi koja je u Banjaluci prozvana Vješticom.

Priča glasi ovako:

Štefica je u naš grad je došla iz Zagreba. Njeno prezime Londršek malo je ko upamtio. U Predgrađu, gdje je radila kao pralja, brzo su je prozvali „Vještica”. Međutim, „i pored takve impresije”, ona je „svojim ponašanjem i dosta pitomim izgledom” kod žena stekla „izvesno interesovanje”, posebno za svoje natprirodne moći u spravljanju ljubavnih napitaka. O toj „čudesnoj mađiji” Štefica je lakovjernim ženama i djevojkama na noćnim prelima čak držala „prava profesorska predavanja”. Tim dopunskim radom ova nesvakidašnja žena je i svoj materijalni položaj „iz dana u dan sve više utvrđivala”. Neke nesrećnice su je molile da ih pomiri sa rastavljenim mužem, druge da mužu „za svagda ugasi ljubomoru”, a treće da im nađe „primerenu partiju za udaju”. (Ne misli se na stranku!)

Naopaki posao je ovu zlu ženu tako doveo u Ulicu kralja Tomislava, u kuću Martina Gajbe, koji je imao tri poćerke: Jozefinu, Albinu i Ankicu. Prve dvije bile su djevojke za udaju a – kako dodaje očigledno mlađani novinar – i rado viđene na banjalučkom korzu. Za naivne udavače vračara je spremila napitak „od preparata i mirišljavih trava”. Da zlo bude gore, Štefica je ubijedila cijelu šestočlanu porodicu da svi zajedno u zatamnjenoj sobi piju „čudotvorni napitak”, a sve to zarad srećne budućnosti Jozefine i Albine. Dok su je ovi slijepo slušali, ona je nekakvim štapom mlatarala po vazduhu izgovarajući nerazumljive riječi. I tako tri dana zaredom. Četvrtog dana Jozefina i Albina su počele pokazivati „znakove abnormalnosti”, u kući a bogme i na ulici. Svjet se nije mogao načuditi ludostima ovih do juče mirnih i čestitih djevojaka.

Uskoro se cijela porodica našla u bolnici. Tek nakon čitavog mjeseca, Martin i njegovi počeli su dolaziti pameti. Štefica je pobjegla u Zagreb, ali je uhapšena i privedena banjalučkom sudu. Ispostavilo se da je za slične rabote već osuđivana u Savskoj banovini. Dovedena je pred banjalučki okružni sud. Uzgred, njeno hapšenje izazvalo je senzaciju, ali ne samo u Banjoj Luci, već i u Zagrebu, Karlovcu i na Sušaku, gdje je ranije na sličan način otklanjala ljubavne muke ženskih pacijenata. Novine u pisale kako je na optuženičkoj klupi „50 godišnja starica” (Ups! Da, baš tako piše! Starica od 50 ljeta!). Na teret joj je stavljano što je prošlog ljeta, dakle 1932. godine, otrovala cijelu porodicu.

Osuđena je na šest mjeseci strogog zatvora.