Milko Grmuša za BLink: Najlošija odluka skupštinske većine je grant Elektroprivredi Srpske

Odbornik u Skupštini grada Banjaluke Milko Grmuša jedan od najaktivnijih političara u Republici Srpskoj.

Javnost ga pamti po  beskompromisnim stavovima koje, bez ustezanja, često iznosi. Time je stekao populanost među građanima Banjaluke, ali i mnogo šire.

Dovoljno razloga da razgovaramo sa ovim perspektivnim političarem, koji je po struci pravnik.

Grmuša za BLnik otkriva zašto niko ne želi da bude predsjednik gradske Skupštine.

Osim toga on objašnjava zašto ne vjeruje da će se usvojiti odluka o pokretanju opoziva gradonačenika, te opisuje kako Banjaluku vidi u budućnosti.

Koju ocjenu dajete radu gradske Skupštine u prethodne dvije godine? Zašto?

Osnovni problem u radu Skupštine Grada jeste nelegalna, nelegitimna i nedemokratska praksa da Kolegijum Skupštine Grada i skupštinske komisije daju sebi za pravo da ne stavljaju na dnevni red one tačke koje im se, iz nekog razloga, ne dopadaju. Zbog toga su mnoga važna pitanja ili kasno stigla na dnevni red, ili pak uopšte nisu bila raspravljana pred Skupštinom Grada u plenumu.

Tako da tu postoji jedan svojevrsan fenomen: najveći broj tačaka dnevnog reda, koje su imale tu sreću da se nađu na dnevnom redu, usvajane su velikom većinom glasova odbornika, dok neke važne teme uopšte nisu bile predmet rada Skupštine Grada. To je ostavilo ozbiljne posljedice u funkcionisanju Banjaluke, jer je riječ o nekim važnim infrastrukturnim projektima, novim investicijama i analizi pogrešnih praksi koje su se dešavale u prošlosti, prije svega u vezi usvajanja nezakonitih regulacionih planova.

Mogli smo sigurno da radimo brže i efikasnije, morali smo da blagovremeno donosimo neke strateški važne dokumente, poput budžeta i rebalansa budžeta. U početku je atmosfera bila izuzetno„nabrijana“, pravili su se problemi i nervoza čak i oko pukih tehničkih stvari. Kasnije je rad skupštine ušao u neke mirnije tokove, no tu je problem što se pokušalo na neki način izmjestiti odlučivanje o nekim važnim pitanjima iz same Skupštine Grada na neka druga mjesta. Danas imamo situaciju da mnogi odbornici, praktično iz svih grupa i klubova, uviđaju da je neophodno promijeniti način rada i Skupštine Grada, ali i funkcionisanja Grada i gradske administracije uopšte. To me raduje i smatram da je moguće napraviti elementarni konsenzus značajnog broja odbornika na temeljima punog poštovanja zakona, potrebe za efikasnim odlučivanjem u uslovima opšte ekonomske, socijalne i energetske krize, transparentnog funkcionisanja Grada i donošenja odluka tamo gdje im je, po zakonu, i mjesto.

Koja je to najlošija odluka koju je skupštinska većina usvojila?

Odluke donosi uvijek Skupština Grada, ne samo odbornici skupštinske većine. Svi smo to nekako u početku zaboravili. Kolege odbornici iz skupštinske većine smatrali su da im se sve može zbog matematike, a mi ostali smo ponekad bili lijeni da javnosti upornije objašnjavamo razloge zašto neku odluku treba, a neku ne treba usvojiti. Stekao sam utisak da smo samo ponavljali da oni rade šta im je volja, da smo se uljuljkali i da nismo bili dovoljno proaktivni u političkoj borbi protiv stvari za koje smo smatrali da nisu dobre. Bukvalno, saopštimo da njihova odluka ne valja i to je to. To nije dovoljno. Kao što nije dovoljno niti da mi po automatizmu prihvatimo bez detaljne analize sve prijedloge gradske administracije-naš je posao da sve analiziramo i lošije prijedloge ili učinimo boljima amandmanskim djelovanjem ili da ih odbacimo. Ista je stvar i sa ponašanjem kolega iz skupštinske većine: ne mora značiti nužno da je svaki prijedlog gradske administracije loš, ne možete ga odbijati samo zato što je predlagač gradonačelnik.

Valjda je smisao postojanja gradske skupštine i gradske administracije da pomažu jedni drugima da se donose najbolje moguće odluke, a ne puka blokada blokade radi i izbjegavanje odgovornosti. Meni to na pamet ne pada da činim, snosim svoj dio odgovornosti kao izabrani odbornik i od iste ne bježim.

Najlošija odluka svakako je ona koja se pokazala neprovodivom, a to je grant Elektroprivredi RS za podršku penzionerima za plaćanje računa za struju. Odmah sam upozorio da je pravno nemoguće to isplatiti, da je procedura dodjele grantova potpuno drugačija i da se to tako ne radi. Trebalo je prvo izraditi socijalnu kartu u Banjaluci, vidjeti koji su to penzioneri zaista socijalno najugroženiji i njima na mjesečnom nivou subvencionisati račune električne energije do određenog iznosa, a ne davati svima istu jednokratnu pomoć, uključujući i penzionere koji po osnovu penzije, davanja u zakup nekretnina i po drugim osnovama imaju nekoliko hiljada maraka mjesečnih prihoda. To je moj stav od početka i čvrsto ga zastupam. I po ovom, ali i po pitanju podrške za grijanje, besplatnih udžbenika, javnog prevoza i svim drugim socijalnim dotacijama. Ne treba svakog pomagati, već samo one kojima je to zaista potrebno.

Zašto niko ne želi da bude predsjednik gradske Skupštine?

Oni koji imaju političku podršku to ne žele, jer moraju dati otkaz na nekom drugom poslu. Ima ih i koji žele, ali nemaju dovoljno snažnu političku podršku. Najveći je problem što još uvijek niko javno nije saopštio da želi da povede Skupštinu Grada u jasno određenom političkom pravcu, saopštio svoj program rada i zatražio podršku svih odbornika za taj način rada. Ovako, sve se svodi na političke i interesne kombinacije, proces predlaganja i imenovanja predsjednika skupštine potpuno je netransparentan i to jednostavno nije pravi put. Banjaluka zaslužuje ozbiljnog, odgovornog i tolerantnog predsjednika gradske skupštine koji će na demokratski način voditi parlament najvažnijeg grada u Republici Srpskoj i zaista biti predstavnik svih građana Banjaluke, a ne samo bilo koje stranke ili interesne grupe.

Kakva bi bila sudbina opoziva gradonačelnika u Banjaluci?

Ne vjerujem da će Skupština Grada usvojiti odluku o pokretanju opoziva. Sve su to dimne bombe, jer ne postoji konsenzus u najvećoj stranci u gradskom parlamentu oko toga ko i na koji način treba da vodi Banjaluku u budućnosti. Odluka nije donesena, a kad će i da li će-ne zna se.

Imate li planove za lokalne izbore 2024. godine?

U kontinuitetu sam posvećen izgradnji i afirmaciji politike funkcionisanja Banjaluke na temeljima zakonitosti, pravičnosti, transparentnosti, modernizacije i ekonomske ekspanzije. Želim Banjaluku u kojoj su ljudi, a ne beton, ispred svega. Želim grad radoznalosti, mladosti, inovacija, tolerancije, zelenih investicija i gledanja u budućnost.

Uvjeren sam da Banjaluka može biti referentan srednjoevropski grad i regionalni centar koji povezuje Beograd, Sarajevo, Zagreb, Ljubljanu i Podgoricu i to ponavljam godinama. Da bi to ostvarili, da bismo poveli naprijed i cijelu Republiku Srpsku i BiH, moramo imati stručne i poštene ljude u gradskoj administraciji, moramo ih zapošljavati preko zakonitog konkursa, moramo im povećati plate da ne bi bili skloni korupciji i moramo se otvoriti prema konstruktivnim prijedlozima nevladinog sektora i poslovnog svijeta. Na taj način će se steći uslovi da unaprijedimo rad komunalnih službi, proširimo urbanu gradsku zonu, promijenimo način funkcionisanja sela i smanjimo pritisak na centralna gradska područja. Imamo ozbiljne prirodne, ekonomske, infrastrukturne, političke ali, iznad svega, ljudske resurse da u narednih pet godina postanemo grad sa najvećom stopom privrednog rasta u regiji, punom zaposlenosti, relativno visokim platama i kvalitetnim mogućnostima za obrazovanje, liječenje, stručno usavršavanje i napredovanje i, generalno kvalitetnim životnim standardom građana. Nastaviću da aktivno radim na razvoju ove ideje i konkretnih ciljeva, a zavisno od toga ko će biti spreman da prihvati ovu viziju politički ću se pozicionirati sa svojim saradnicima na najoptimalniji način da se ovi planovi i realizuju.