NIJE BILO ŠANSI Kako je Beograd ostao bez Olimpijskih igara

Olimpijske igre u Parizu su u nedjelju veče zvanično završene, Srbija je osvojila pet medalja i sa tri zlata je najbolja kada su u pitanju države bivše Jugoslavije.

Samo pominjanje Jugoslavije i Olimpijskih igara u istom kontekstu uvijek budi sjećanja na veliku borbu koju je Beograd svojevremeno vodio sa Barselonom i Parizom za domaćinstvo OI 1992. godine, te uvijek povlači ono hipotetičko pitanje: “Da li bi se bivša država tako raspala da je 1987. godine dobila domaćinstvo?”

Beograd je tada vodio žestoku borbu sa Barselonom, Parizom, Brizbejnom i Amsterdamom i na kraju je završio na trećem mjestu kada su u pitanju glasovi. Iako su neke procjene pred glasanje bile da je drugo mjesto zagarantovano i da je sve otvoreno kada je u pitanju trka sa Špancima.

– Barselona 28, Beograd 22, Pariz 20… Gotovo sam ubijeđen da se ništa neće promijeniti u prvom krugu. U drugom otpada grad sa najmanje glasova, s timd a njegovi simpatizeri ne mogu da budu uzdržani. Glasa se sve dok neki grad ne dobije 46 glasova – rekao je svojevremeno Goran Milić, čovjek koji je bio u IO za kandidaturu Beograda, prenose Nezavisne.

Prošao je Beograd do finalnog glasanja, tamo nije bilo šansi – iako je srpska prijestonica imala popriličan broj izgrađenih objekata za takmičenje.

– Sjetimo se da je Sarajevo pre ZOI imalo samo 20 odsto izgrađenih objekata, dok je u Beogradu upravo obrnuto. Naš ukupan prihod za domaćinstvo bi bio preko milijardu dolara. Parizu to ne bi bilo dovoljno ni da pokrije troškove, a mi ni u ludilu ne smijemo da potrošimo više od 500 miliona. Imamo jeftiniju radnu snagu, većinu izgrađenih objekata… Do 17. oktobra (1986.) potrošili smo manje od 700.000 dolara. Drugim riječima, svaki građanin Beograda žrtvovao je po jednu flašu piva u kafani. Pariz je već potrošio više od 10 miliona dolara – govorio je Milić tada.

Dotakao se tada i najvećeg problema Beograda.

– Ne treba zaboraviti da će latinoamerilke zemlje naginjati ka Barseloni. Otežavajuća okolnost za nas je što od 160 zemalja članica olimpijskog pokreta, samo 60 ima svog glas među 90 člasnova MOK-a. Sigurno bismo bili jači kandidat da zavisimo od glasova svih 160 zemalja – ispričao je Milić, piše Telegraf.rs.

Beograd, na kraju, nije dobio kandidaturu, probao je i za 1996. da se kandiduje, ali je Atlanta tada dobila prednost.