Nije sve tako sjajno: Ispovjest Srbina koji živi u Švedskoj

Mnogi od sunarodnika, pogotovu onih koji su ostali u Srbiji, misle da mi koji smo se prije mnogo godina preselili u neku od kapitalističkih zemalja živimo u blagostanju sa „masnim” primanjima svakog mjeseca.

-Ja u Švedskoj živim već 54 godine, a kvalitet životnog standarda zavisi od mnogo činilaca i različitih shvatanja. Nikako od debljine novčanika ili luksuznog automobila ispred kuće, veli Dragan T. iz Srbije koji je svoje utiske o životu u Švedskoj podijelio u pismu objavljenom u rubrici beogradske Politike “Moj život u inostranstvu”.

Poslije ovoliko godina u Švedskoj, koju su kratkovidi političari prodali najkriminalnijem udruženju na svijetu i to poslije više od 200 godina neutralnosti, moje stavovi o životnom standardu usmjereni su ka ljudskoj toplini, skromnosti i dobroti.

Ako imate automobil u Švedskoj, ne mora da bude luksuzan, evo koliko poreza morate da platite državi zbog toga. Prije svega kod nabavke automobila postoji porez pri kupovini koji je otprilike 20 do 50 odsto od prodajne cijene. Taj porez mi kupci ne računamo, jer mnogi od nas i ne znaju da plaćaju nešto tako papreno.

Kad je automobil kupljen, odmah zatim dođe koverat sa kartom za plaćanje sljedećeg poreza. Ja to zovem porez na vlasništvo automobila. Automobil ne smije da se koristi prije nego što je ta suma uknjižena na državnom kontu.

Poslije plaćanja poreza za vlasništvo, možete se provozati svojim automobilom i političari budu veoma zadovoljni, jer što se duže vozite više pumpate svoje pare u državnu kasu.

Taj porez, treći po redu, plaćate na pumpi. Oni „najpametniji” u parlamentu shvatili su da je između 75 ili 80 procenata od cene goriva vrlo dobra dažbina za dodatno punjenje državne kase.

Kad ste se provozali, dođe vrijeme da parkirate svoj automobil na kraće ili malo duže vrijeme. Nema veze, obaveza je da se i to vrijeme stajanja automobila plati ukoliko ste u nekom gradu ili u nekoj kući za parkiranje automobila.

To može da vas košta kao „svetog Petra kajgana”. Alternativa je da se vas doveze drugar i kruži okolo sve dok ste vi u prodavnici i kupujete hljeb. U tom slučaju nećete platiti mjesto za parkiranje, ali vam ne gine onih 75 ili 80 procenata poreza na gorivo.

Naravno, oni „pametni zakonodavci” su se sjetili da automobili moraju ponekad da se kontrolišu kako bi svi bili podesni za vožnju. Taj tehnički pregled, bilo da je potreban ili ne, možete uraditi u državnom preduzeću koje ima monopol za tu vrstu kontrole.

To u stvari i nije porez, to se zove „tarifa” koju svi automobilisti plaćaju najmanje jedanput godišnje u državnu kasu. Naravno ako vas kontrolor tog dana nije baš bio zadovoljan svojom taštom, može vam odrediti još jednu posjetu vašeg automobila sa još jednom „tarifom” za novi pregled automobila.

Sljedeći porez, koji se isto tako plaća svake godine je nešto najčudnije. Ova dažbina je jezična kovanica i ima neshvatljivo ime „tarifa za registraciju vozila u švedskoj agenciji za transport”, prenosi Srpskainfo.

Mi automobilisti naravno moramo da platimo to što neko ima registar svih naših automobila. Ovo je šesti porez koji automobilisti moraju da plate, ali tu nije kraj. To nije posljednji porez, postoji još jedan!

Onog dana kada jedan automobil bude toliko star ili slupan da mora da se ostavi na nekom otpadu to će biti nemoguće ako prije toga nije plaćena „tarifa” i za to, prenosi Kurir.