SIVA ZONA Pacijenti u BiH sami plaćaju lijekove koji koštaju na hiljade maraka

Zdravlje je najveće bogatstvo, a ako živite u Bosni i Hercegovini, to još ima veću težinu, jer biti pacijent u državi u kojoj vlast ne brine za potrebama pacijenata, najveća je noćna mora.

Najvjerodostojniji primjer toga su onkološki pacijenti koji na listama i po 14 mjeseci čekaju lijek koji im znači život.

Svaki 21 dan 6.500 KM

Stručnjaci kažu kako je BiH jedna od rijetkih, ako ne i jedina zemlja u svijetu čiji najteži pacijenti mjesecima čekaju propisanu terapiju. Mnogi je nažalost i ne dočekaju.

Uz nedostatak citostatika u kliničkim centrima, koji više i nije neka vijest, postoji još jedan problem sa kojima se susreću onkološki pacijenti, a o kojem se, kako navode iz udruženja koja okupljaju oboljele, gotovo da i ne govori.

Riječ je o pacijentima koji se nalaze u tzv. “sivoj zoni” jer do lijekova koji su im propisani, iako se nalaze na listi Federalnog fonda solidarnosti, ne mogu doći osim ako ih sami ne kupe. Razlog je, kako navode, taj što su mnogi lijekovi indicirani samo za jednu ili dvije bolesti, iako uspješno liječe i druge bolesti. Evo nekoliko primjera. Lijek Keytruda na listi Federalnog fonda solidarnosti dostupan je samo oboljelima od melanoma i pluća, dok ga drugi pacijenti, kao što su oni sa karcinomom dojke, bez obzira na to što je uspješna terapija, mogu samo kupiti, piše Faktor.

Nije teško otići u apoteku, ali terapija lijeka Keytruda u BiH za 21 dan košta nevjerovatnih 11.900 KM. Četrdesetsedmogodišnja Amira Lukovac iz Sarajeva, oboljela od karcinoma dojke, od prošle godine kupuje lijek u Turskoj jer je tamo duplo jeftiniji. Zahvaljujući finansijskoj pomoći rodbine iz Amerike ova majka dvije djece, svaki 21 dan, preko Udruženja Pomozi.ba iz Turske dobije lijek za 6.500 maraka.

– Za ovu godinu onkolog mi je propisao minimalno 12 terapija. Do sada sam primila šest, trebam još toliko nakon čega će onkolog odlučiti šta dalje. Dobro se osjećam, terapija je učinkovita za vrstu raka kojeg ja imam, a koji je hormonski neovisan. To znači da ja ne mogu, kao druge pacijentkinje, koje imaju hormonski ovisan karcinom, primati hormonsku terapiju, koja im produžava život. Ja isključivo zavisim od terapije koju uzimam. Ovaj problem je toliko urgentan da mi nije jasno kako to zdravstvene vlasti ne vide i konačno ne riješe. Zašto su nas doveli u situaciju da je nečiji život vredniji od onog drugog – naglašava Lukovac.

Eniga Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”, kaže kako niko ne govori o takvim pacijentima, a nije ih malo.

– Nemamo podatak koliko je tačno takvih pacijentica, znam samo da je veliki broj. Govorim samo za oboljele od karcinoma dojke, a tako je i za mnoge druge bolesti. Takve gluposti rade da to normalan um ne može pojmiti. Uvedu lijek na listu, a onda kad vam treba ne možete ga dobiti jer nije za vašu nego neku drugu bolest. U takvoj situaciji imate dvije opcije, ili da ga sam kupite ili da ga se odreknete, iako znači život. Nema listi čekanja jer lijek nije odobren za tu bolest, visite u zraku, u sistemu – pojašnjava Glušac.

U Turskoj duplo jeftiniji

Da boluje od raka jajnika Selma Kujrić Mulaganović (42) iz Sarajeva, saznala je u maju 2022. Ljekari su, kaže, prvo uključili ciklus klasičnih lijekova koje finansira Fond solidarnosti, no zdravstveno stanje joj se pogoršalo, pa joj je nakon druge operacije abdomena, uključena hemopetarija.

– Poslije operacije opet je planirana hemoterapija, propisan je pametni lijek i dva citostatika. U aprilu 2023. dobila sam terapiju besplatno jer je lijek bio na listi Fonda solidarnosti i za karcinom jajnika. No sačekala sam rezultate PET CT-a kako bi znala da li se bolest proširila.

Na sreću nalaz je bio uredan i nije bilo potrebe za terapijom. Međutim, u novembru sam radila magnetnu rezonancu koja je pokazala da se bolest opet pojavila na mjestu gdje je i bila nakon čega je terapija ponovo uključena sa jednom izmjenom, a to je da lijek više nije na listi Fonda solidarnosti i da ga, ako želim živjeti, moram kupiti – priča Selma. Ampula lijeka od 400 mg u Sarajevu, generičkog naziva Bevacizumab, kojeg Selma od novembra prošle godine sama kupuje, košta 1.008 KM. Kaže kako joj svakih 21 dan trebaju dvije ampule, što iznosi 2.016 maraka. – U Turskoj je lijek skoro duplo jeftiniji, pa se snalazim preko prijatelja. Dvije ampule tamo platim 1.030 KM.

U FBiH lijek je besplatan samo oboljelima od karcinoma debelog crijeva, a ranije je bio indiciran i za oboljele od karcinoma jajnika, pluća, bubrega, invazivnog raka dojke… Međutim, sve te bolesti su skinute. Zamislite, u kakvom sistemu živimo, u aprilu 2023. imala sam pravo na besplatan lijek, a već u novembru to mi je oduzeto – govori Selma.

Kaže kako je pokušala doći do informacije – ko donosi takve odluke, ali je to, dodaje, pacijentima nemoguće saznati.

– Osim toga, nevjerovatna činjenica je da je onkološkom pacijentu u FBiH pametni lijek, ako je i besplatan, dostupan samo dvije godine, a ima oboljelih koji terapiju moraju uzimati dok su živi – kazala je Kujrić Mulaganović, piše Faktor.