Slobodan Perić za BLINK: Mi već 35 godina živimo u laži. Nas, Srbe iz Krajine, niko ne čuje i ne vidi
Foto: D. Rakita

Slobodan Perić za BLINK: Mi već 35 godina živimo u laži. Nas, Srbe iz Krajine, niko ne čuje i ne vidi

Bivši ministar u Vladi RSK o odnosu Srbije i Srpske prema izbjeglicama iz RSK, položaju Srba u Hrvatskoj, Veritasu, Sudu u Hagu...

Slobodan Perić, bivši ministar u Vladi Republike Srpske Krajine, danas živi i radi u Banjaluci kao advokat. Dugogodišnji je saradnik Veritasa i neko ko u tančine poznaje sudbinu izbjegog srpskog naroda iz nekada najzapadnije srpske države. Prije tačno 27 godina počela je akcija Oluja koja je sa vjekovnih ognjišta otjerala srpsko stanovništvo koje se u novu hrvatsku državu ne vraća već više od četvrt vijeka. Onaj ko se tamo i vrati, vrati se da tamo umre – kaže za BLINK Perić. Tužna godišnjica koje se, na žalost, sjetimo samo jednog dana u godini bila je povod da pričamo sa Slobodanom Perićem.

BLINK: Prije 27 godina hrvatska vojska je na području tadašnje Republike Srpske Krajine počela operaciju “Oluja”. Ubijeno je ili nestalo oko 2.000 Srba, a proterano više od 220.000. U kakvoj su danas situaciji izbjegli Srbi sa teritorije nekadašnje Republike Srpske Krajine?

PERIĆ: To je teško pitanje jer ti ljudi više nigdje nisu kompaktna većina, raseljeni su po cijelom svijetu, od prelaska u Republiku Srpsku pa do Vašingtona bukvualno. Srbi iz Krajine više nigdje ne žive neki kolektivni život. Svako se snalazi kako zna i umije, uglavnom mnogo je godina prošlo ali ima i dosta udruženja koja održavaju nekakvu vezu najviše da se ne zaboravi neka tradicija. Najviše da se ne zaboravi Krajina je učinio Veritas koji i dalje prikuplja podatke i čuva građu, a što se tiče kompletnog stanovništva niko nema kompletne podatke gdje se sve nalaze raseljeno stanovništvo RSK.

BLINK: Kako, prema vašim saznanjima, teče povratak Srba u Hrvatsku na njihova vjekovna ognjišta? Da li je situacija bolja sa godinama, da li se povratnicima od strane hrvatske Vlade dodjeljuju neke pomoći i sredstva, mogu li dobiti posao?

PERIĆ: U ovih 27 godina uopšte nije bilo povratka, bilo je samo pojedinačnih povrataka. Prvo je jedna grupa penzionera se vratila jer nije mogla drugačije dobiti te penzije iz Hrvatske, a jedan dio starijih ljudi je otišao nazad na svoja ognjišta bukvualno da umru tamo. Što se tiče mlađe populacije gotovo da i nije bilo povratka. Hrvatska je sve učinila da se izbjegli Srbi ne vrate, preko tajnih optužnica, suđenja, i svašta je nešti je uticalo da se ljudi ne vraćaju a i kad se vratite tamo onda ništa ne možete ostvariti. Uglavnom su ta srpska sela i gradići spaljeno i uništeni, nemate gdje ni od čega živjeti. Nema govora o nekakvom povratku kakav je bio na primjer u Republici Srpskoj ili drugim prostorima bivše Jugoslavije. Mislim da je Srba na teritoriji Hrvatske bilo oko 12-13 odsto a ako bi se dodali i oni koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni to je onda procenat blizu 20 odsto od ukupnog stanovništva Hrvatske. Sada je Srba oko 2 odsto i to prosječne starosti preko 60 godina. Na žalost, pravog procesa povratka Srba u Hrvatsku nema. Hrvati stalno drže tu tenziju pogotovo preko tih hapšenja, u posljednjih pola godine uhapšeno je oko 5-6 ljudi koji su na nekakvim tajnim potjernicima. Mi 35 godina živimo u jednoj laži, sav život nam se sveo na jednu laž i ako se to ne promijeni potpuno će nas svi zaboraviti ili, ako bude sreće i pameti, će se ta priča o tom ratu promijeniti da se barem buduće generacije počnu vraćati i naseljavati te dijelove što su nekad naši bili. Međutim, mi smo sada toliko raseljeni da nas više niko ne čuje i ne vidi.

BLINK: Za zločine u toj operaciji niko nije odgovarao, odnosno pojedini hrvatski generali su prvobitno osuđeni pa oslobođeni. Javnost u Srbiji i Srpskoj je posebno pogodila oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markači, a to je bilo prije tačno 10 godina, odnosno 2012.godine. Kako danas gledate na te presude?

PERIĆ: Upravo na to mislim kada kažem da mi 35 godina živimo u laži. Nije istina ono što nam se desilo nego ono što su nam ti vjetski centri moći nametnuli i napisali svoju verziju istine. Teško je bilo očekivati pravdu od suda koji je neprijateljski nastrojen prema srpskom narodu od prvog dana. Ako je negdje počinjen zločin nad civilnim stanovništvom onda je to bilo nad Srbima u akciji Oluja. Tamo su bile tri faze, prva faza je bila progon Srba iz urbanih područja i to se desilo početkom 90-tih godina a na koju niko nije obratio pažnju, druga faza je bila od 1991-1995.godine sa postepenim uzimanjem teritorije i totalno uništavanje infrastrukture na tim teritorijama, a završna odnosno treća faza su Bljesak i Oluja. I to nešto staraca što je ostalo tada bilo je pobijeno. Tako da i taj međunarodni sud nikada nije bio sud u koji bi se neko mogao pouzdati, on je politički od prvog dana svog osnivanja. I država Hrvatska je uložila ogromna finansijska sredstva u te oslobađajuće presude, dok su naši sunarodnici koji su optuženi pred tim sudom bili uglavnom prepušteni sami sebi, niti ko stoji iza njih niti im pomaže.

BLINK: Nedavno je Norveška izručila Hrvatskoj Srbina Svetozara Okanovića iz Kneževa kod Belog Manastira, a koga je policija u Oslu uhapsila u maju po hrvatskoj potjernici zbog ratnog zločina, koji je navodno počinio u svom rodnom selu 1991. i 1992. Godine. Ove godine je do sada zbog navodnih ratnih zločina uhapšeno osam Srba sa područja Hrvatske. Do sada podignuto čak 5.500 prijava za ratne zločine protiv Srba. Da li su ove optužnice i dalje tajne, šta uopšte institucije Srpske i Srbije rade, odnosno šta mogu raditi po ovom pitanju?

PERIĆ: Institucije Srpske i Srbije nemaju nikakve volje da učine bilo šta. I što je bilo sudskih procesa u Srbiji, opet su i tamo procesuirani Srbi. Sjećam se da je prije nekih 10 godina jedan Hrvat uhapšen u Srbiji pa odmah pušten.  Ono što je napokon jedna dobra stvar je optužnica protiv oficira ih hrvatske avijacije koji su bombardovali izbjegličku kolonu u Bravskom i Svodni. Da li će to dovesti do neke krajnje presude ili neće manje je bitno, sada je bitno da su oni ipak optuženi za nesumnjiv ratni zločin. Srbija je pomogla Hrvatsku da uđe u EU jer je posredno uticala na izbjegle Srbe koji su mogli da koče ulazak Hrvatske u EU. Tad je stvorena neka klima da će ulazak Hrvatske u EU otvoriti vrata i Srbiji, ali to se nije dogodilo kao to znamo. Evo sad Hrvatska ucjenjuje Srbiju za ulazak u EU na način da traže da Republika Srbije ukine zakon po kom se može suditi unutar svoje zemlje za zločine koji su se dogodili izvan države. Što se tiče Republike Hrvatske sumnjam da će se oni odvažiti i suditi svojim vojnicima za ratne zločine koji su se nesumnjivo dogodili.

BLINK: Prije nekoliko godina postojala je i usmjena inicijativa da se u Srpskoj, ako ne griješimo čak je u pitanju bila Banjaluka, napravi Muzej Republike Srpske Krajine, odnosno mjesto na kojem bi se održavalo sjećanje na teritorije pod današnjom Hrvatskom a koje su nekada većinski naseljavali Srbi. Dokle se došlo sa tom idejom, da li će se jednog dana realizovati?

PERIĆ: Ipak to ostaje na nekim ličnim kontaktima. S obzirom da nemamo podršku vlasti ni ovdje ni u Srbiji sumnjam da se to može realizovati. Ipak, za utjehu, postoji dosta naših udruženja koja funkcionišu, u Srbiji i preko sto, a ovdje u Srpskoj ih ima nekoliko, a Veritas je naravno najuticajniji. Nekakva ideja o tome je bila prije nekih 20 godina. Međutim, ona je odmah naišla na zid šutnje. Čim se spomene ime Krajine ili neke krajiške institucije svi bježe od nas. Mada u politici nikad ne postoji nikad.  Sve je moguće, ali za sada sumnjam.

BLINK: Podaci iz Srbije govore da čak 10.000 porodica izbjeglih iz Hrvatske nema riješeno svoje stambeno pitanje. Na koji način i koliko uopšte institucije Srpske i Srbije danas pomažu izbjeglice iz RSK?

PERIĆ: Ja nema podatke, ali mislim da ih ima Komeserijat za izbjeglice u Srbiji. Ovdje u Republici Srpskoj nijednom Srbinu iz Krajine nije riješeno pitanje stanovanja uz pomoć države, svi smo se mi individualno snalazili kako je ko umio. U Srbiji je drugi slučaj, tamo su se rješavala stambena pitanja, ali u Srpskoj toga nije bilo.

BLINK: Koliko je teško Srbima da povrate svoju imovinu u Hrvatskoj, da li tu ima nekih opstrukcija od strane lokalnih i republičkih vlasti?

PERIĆ: Prvi problem je što je tu prošlo jako mnogo vremena, 27 godina. Sva srpska imovina je tokom Bljeska i Oluje i neposredno poslije toga uništena, spaljena ili opljačkana. Tako da o nekom masovnom vraćanju imovine nikada nije bio ni riječi. Neke mrvice su se mogle uraditi, zemlja se kao i dalje vodi na nama a to što je kuća i svo imanje spaljeno i opljačkano o tome niko ništa i ne priča. To je uglavnom gola zemlja na kojoj više ništa nema. Nešto je malo Hrvatska davala za obnovu ali je to išlo rijetko i malo, takoreći “na slamčicu”, čisto da zadovolje formu i što im je tražila EU. Bar 50.000 stanarskih prava su Srbi imali u Hrvatskoj koja je hrvatska država jednostavno oduzela, dok je na primjer u BiH svima vraćeno stanarsko pravo. U Hrvatskoj nijednom Srbinu to nije omogućeno, išli smo i do Strazbura i uzalud, što se tiče stanarskih prava prije rata – nijedno nije vraćeno Srbima.

KATEGORIJE
TAGOVI

KOMENTARI

Wordpress (0)