Troškovi života ili nešto drugo: Zbog čega djeca ostaju dugo uz roditelje?

Napuštanje porodičnog doma može biti podjednako lijepo, ali i stresno iskustvo. Lijepo jer mlada osoba kreće u nove životne pobjede i iskustva, a stresno jer mnogi nisu dovoljno sposobni za tako krupan korak.

Prosječna starost mladih koji napuštaju porodični dom postepeno se povećava tokom godina. Povećanje troškova stanovanja i života moglo bi biti uzrok tome, ali i nedovoljan emotivna zrelost i vezanost za roditelje.

Jedan od ključnih faktora koji doprinosi kasnijem osamostaljivanju je sve veći broj mladih koji ostaju duže u obrazovanju. Studiranje do kasnih dvadesetih, često uz zaduživanje, može odložiti finansijsku nezavisnost i mogućnost da se presele u sopstveni dom.

Dok je nekada napuštanje roditeljskog doma u ranim dvadesetim godinama smatrano normom, danas društvo postaje sve tolerantnije prema tome da mladi ostaju duže kod kuće. Ovo može biti povezano i sa promjenama u porodici, gdje roditelji sve češće pružaju podršku svojoj djeci u dužem periodu.

Stranica World od Statistics objavila je rezultate istraživanja koje pokazuju sa koliko godina mladi u prosjeku napuštaju porodični dom po zemljama.

Na prvom mjestu je Švedska, koja čvrsto drži tu poziciju već dugo, gdje mladi odlaze od roditelja sa prosječno 17.8 godina. Ovo je prilično rano ukoliko se uzme u obzir da je evropski prosjek 26 godina. Značajan dio ovih mladih Šveđana se ne useljava u tijesne kuće ili stanove koje dijeli sa drugim ljudima ili studentske domove. Oni žive sami.

Na samom vrhu liste su skandinavske zemlje, te se tako roditeljska kuća u Danskoj napušta u prosjeku sa 21.1 godinu, u Finskoj sa 21.9, a u Norveškoj sa 22.1 godinu.

Prema podacima Američkog zavoda za statistiku, jedan od troje odraslih u SAD-u uzrasta od 18 do 34 godine živi u domu svojih roditelja. U anketi koju je iste godine sproveo Pew Research Center, Amerikanci su češće smatrali da je loše za društvo to što mladi žive sa roditeljima, nego da je to dobra stvar.

Gdje mladi ostaju najduže kod kuće?

Generalno, zemlje u južnoj i istočnoj Evropi imaju veće stope mladih odraslih koji žive u domu svojih roditelja u poređenju sa zemljama u sjevernoj i zapadnoj Evropi. Ova razlika može odražavati kako kulturne faktore, poput društvenih normi i porodičnih veza, tako i strukturne faktore, poput tržišta nekretnina i sistema socijalne zaštite.

U nekim kulturama, posebno u Aziji i Latinskoj Americi, duži boravak sa porodicom se smatra normalnim i čak poželjnim, jer odražava bliske porodične veze i međugeneracijsku podršku.

Pri dnu liste su uglavnom balkanske zemlje, Albanija gdje mladi napuštaju porodicu sa 30 godina, Sjeverna Makedonija sa 29.8, potom slijede Crna Gora (29.7), Srbija (29.6), Bosna i Hercegovina (29.4).

Istraživanje Eurostata iz 2023. godine rangira evropske zemlje prema procentualnom udjelu osoba od 25 do 29 godina koje žive sa svojim roditeljima.

Važno je napomenuti da dio metrike prati „osobe koje imaju koristi od ili doprinose prihodu domaćinstva“. To znači da su u ovom skupu podataka uključeni i slučajevi gdje odrasla djeca podržavaju svoje stare roditelje.

U Hrvatskoj i Crnoj Gori, gotovo 80 odsto odraslih u dobi od 25 do 29 godina živi kod kuće. Zanimljivo je da ovaj pokazatelj u Srbiji pada na 69 odsto.

Zašto mladi na Balkanu ostaju tako dugo u porodičnom domu?

Povezivanje ovog skupa podataka sa prosječnom starošću kada Evropljani napuštaju roditeljski dom otkriva korelacije. Viša prosječna starost iseljenja povezana je sa većim procentualnim udjelom odraslih od 25 do 29 godina koji žive kod kuće.

Zemlje Balkana se nalaze na vrhu liste u oba slučaja. Dio razloga je ekonomija. Balkanske zemlje generalno imaju BDP po glavi stanovnika koji je upola manji od prosjeka EU. Lokalne kirije su skupe u poređenju sa lokalnim platama.

Pored toga, stopa vlasništva nad nekretninama na Balkanu je takođe najviša u Evropi, što ukazuje da djeca nasljeđuju porodične domove ili se sele tek kada mogu sebi da priušte da kupe svoje domove.

U međuvremenu, u Srbiji i Crnoj Gori, gotovo polovina domaćinstava je „finansijski krhka“, što ukazuje na nizak nivo ušteđevine. U takvim slučajevima, selidba i iznajmljivanje mogu se smatrati neizvodivim luksuzom.

Shodno tome, kako se krećemo ka sjeveru i zapadu, ka zemljama sa višim BDP-om po glavi stanovnika u Evropi, udio odraslih koji žive sa roditeljima opada. U nordijskim zemljama, manje od 10 odsto odraslih u ovoj starosnoj grupi živi sa roditeljima. Jedan veliki izuzetak od ovog pravila je Irska, gdje više od polovine osoba uzrasta od 25 do 29 godina i dalje živi kod kuće, piše bizlife.rs.